Pred kojom valja zastati i treba je se ozbiljno uhvatiti jer kao rijetko koja precizno i bolno jasno pripovijeda o teretima što ih teglimo kroz život. Počevši od osobne povijesti, od svoje obitelji i užega familijarnoga zavičaja, Lovrenović plete mrežu kojom obuhvaća cijelu jednu zemlju i čitav kontinent, stvarajući sveobuhvatnu sliku koja seže u prošlost, opisuje sadašnjost i ocrtava budućnost. I sasvim je svejedno pripovijeda li Lovrenović o bosanskim franjevcima, o Bosni Srebrnoj, o nedavnom ratu, ili pak onome u čijem je vrtlogu nestao i njegov otac, govori li o velikim povijesnim događanjima ili o malim ljudskim sudbinama, jer sve što je napisao i pribilježio sklapa se u veličanstvenu građevinu u kojoj se svaki dio, makar bio i najmanji dnevnički fragment, savršeno nadopunjuje s drugima ocrtavajući veliku priču. Ivan Lovrenović nevjerojatno jasno pokazuje da je literatura sudbina i da je pisanjem moguće rekonstruirati svijet i svjetove, jer stvarnost i izmišljaj jedno su te isto kada ih stvara veliki autor. Nestali u stoljeću istinski su književni dragulj velikog majstora jezika koji ne zapisuje, već iznova stvara.