Check nearby libraries
Buy this book
Str. 7-8: Zašto nam se tako plače / Miljenko Jergović.
Str. 95-108: Nije me strah smrti, samo mi fale raja što su prerano otišla / Miljenko Jergović, Ahmed Burić.
Str. 109-111: Zna li ovdje iko sreću pisati, ili Kako je Kemal Monteno sastavio dva dobra tamo gdje je i jedno previše / Ahmed Burić.
Check nearby libraries
Buy this book
Subjects
Folk, pop, autobiography, Crvena JabukaPeople
Kemal Monteno, Arsen Dedić, Miljenko Jergović, Ahmed BurićTimes
1948-2015Showing 1 featured edition. View all 1 editions?
Edition | Availability |
---|---|
1 |
aaaa
Libraries near you:
WorldCat
|
Book Details
Edition Notes
Knjiga pjesama, sabranih iz autorova dugogodišnjeg djelovanja kao pjesnika i kao pjevača. Sadrži njegove autorske pjesme i pjesme koje je pjevao, ali su ih napisali drugi autori, a koje su u knjizi naslovljene "Kao da su moje" što označava koliko su one vremenom i njegovim izražajnim izvođenjem postale njegove. Nježnost i tuga u stihovima te dirljivo izvođenje glavne su odlike ove poezije koja kroz Montena (Sarajliju, vječno vjernim svome gradu) mame suze. U knjizi se nalazi intervju s autorom i njegovo predstavljanje kroz predgovore i pogovore poznatih pisaca (Arsena Dedića, Miljenka Jergovića i Ahmeda Burića).
The Physical Object
ID Numbers
Work Description
A čini se daje tako lako. To najbolje znaju oni koji to ne znaju. Tako pisati.
Već se za Brassensa pitalo - što ostaje od njega kad ga se odvoji odjednostavna pjeva, gitare i pojavnosti?
Ostalo je, naravno. Slijedili su Brel, Aznavour, Ferre...
Cohen je predložen za Nobelovu nagradu.
Nije lako razdvojiti te elemente u leguri, koja se zove kant-autor. Kod pravih opstaju i stih i glazba i glas ostavljeni nasamo.
Kemo je rijedak melodičar, s pravom uvjerljiv, a patetičan pjevač. Sve je kod njega umjetnički istinito bez akademske koke-terije.
On je autodiktator.
Njegov pjev potvrđuje stih i obratno, pa i kad nije njegov. To je trenutak kad interpret postaje autor i tuđeg pisma.
Nikad nije stupio na tanki led kiča. Kičer je onaj, koji na silu hoće biti više pjesnik no što mu je namrijeto. Dakle, pjesnikov bratić.
Monteno je pjesnik taman koliko treba.
Njegov vers nije neprohodan, pa mu ni kritik nije neophodan. Potreban mu je glas prijatelja.
Večeras pišem posljednje pismo
Dugo te nema, ljubavi moja
Dugo te nema, živote moj...
Ova me jesen sjeća i boli
Na one dane, na osmjeh tvoj.
U nekom gradu, ne znam mu ime
Ti drugog ljubiš, a ja sam sam
Za tobom moje umiru rime,
Za tobom plaču i noć i dan
Večeras pišem posljednje pismo
I zadnju pjesmu pjevam ti sad.
O, zar se nikad voljeli nismo?
I zar se nikad vratiti nećeš
U ovaj grad
Links outside Open Library
Community Reviews (0)
Feedback?May 17, 2019 | Edited by M.B.B | Edited without comment. |
May 17, 2019 | Edited by M.B.B | Edited without comment. |
May 17, 2019 | Edited by M.B.B | Edited without comment. |
May 10, 2019 | Edited by M.B.B | Edited without comment. |
May 10, 2019 | Created by M.B.B | Added new book. |